preskoči na sadržaj

Sjećanje na žrtve Široke Kule

Povodom 24. obljetnice stradanja civilnih žrtava Domovinskog rata iz Široke Kule i okolnih mjesta, dana  13. listopada 2015. godine u OŠ dr. Franje Tuđmana lički Osik održan je sat povijesti za učenike viših razreda.


Učenica 8. razreda Mihaela Baričević i učiteljica Andrijana Piasevoli Klarić su pojasnile povijesne okolnosti stvaranja slobodne i neovisne Hrvatske počevši od pada Berlinskog zida i komunističke ideologije u istočnoj Europi do događanja na području bivše Jugoslavije. Čuli smo o prvim višestranačkim izborima u Hrvatskoj, osnivanju prvog višestranačkog Sabora, referendumu za neovisnost i povijesnim odlukama Hrvatskog sabora 25. lipnja i 8. listopada 1991. godine, kao i o uzrocima i početku Domovinskog rata.

Održana je i komemoracija za ubijene mještane Široke Kule i okolnih mjesta. Posebno smo se prisjetili najmlađe žrtve, trinaestogodišnje Verice Nikšić koja je bila učenica naše Škole, a njezin je  život ugasio rafal automatske puške 13. listopada 1991. godine u podrumu jedne kuće u Širokoj Kuli u naručju njene, također ubijene,  majke Mande.  Sve nas je duboko ganuo literarni rad učenice 7. razreda  Ive Radošević  kojim se obraća pokojnoj Verici.

Draga Verice!

Željela bih da si ovdje s nama da se još jednom uvjerimo da si draga osoba puna ljubavi. Željela bih te upoznati, šetati zajedno s tobom Širokom Kulom. Žao mi je što si poginula, ne samo ti već i svi hrvatski anđeli koji su sada na oblacima i promatraju svoju milu Hrvatsku toplim očima, gledaju neke nove generacije, neke nove ljude koji koračaju ovom svetom zemljom.

Vjerojatno se spuste duhom duboko u noći na naše tlo pa posjećuju naše prozore i brane ih od zla. A ti? Što ti radiš? Pjevaš li s nebeskim pticama ili anđelima pišeš milozvučne sastavke? Eh,Verice, što god da radiš vrijedna si toga. Vrijedna si pričati s dragim Bogom, vrijedna si živjeti u miru svih ovih noći. Svake godine te se sjećamo, mali anđele. Neki zli ljudi otrgnuše ti djetinjstvo. Moje još traje. Žao mi je što je tvoje tako brutalno prekinuto. Ali voljela bih da uđeš u moje, i da zajedno pričamo o školi, o ocjenama, o čemu god želiš. Svake godine kada se sjećamo tebe, moje srce pusti suzu. Eh, da nije bilo tih krvavih godina, da nije bilo tih neizbrisivih tragova, da nije rata…bila bi s nama, doživjela bi i svoj prvi Uskrs, a možda bi imala i djecu s kojom bi se danas skupa igrali u parku…

Iva Radošević, 7.b



Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju
objavio: Katica Marković Ivan NEKIĆ   datum: 14. 10. 2015.

Tražilica

Oglasna ploča


Kalendar
« Ožujak 2024 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
26 27 28 29 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31
1 2 3 4 5 6 7
Prikazani događaji


Brojač posjeta
Ispis statistike od 5. 4. 2010.

Ukupno: 3645550
Ovaj mjesec: 1117
Danas: 16


Pitanja i odgovori
 Naslov: FAQ

  • Naj 10 pitanja

  • Nedavna pitanja

  • Arhiva pitanja

Arhiva dokumenata




preskoči na navigaciju