Crkva 1. studenog pred nas stavlja svetkovinu Svih svetih. Svetkovina je to u kojoj mi, Crkva na putu, slavimo onu koja se nalazi već u pobjedi, u konačnoj nebeskoj slavi. Zbog nemogućnosti da slavi svakog pojedinog u slavi, Crkva jednom svetkovinom časti sve svete. Ne misli se tu samo na osobe koje su službeno proglašene svetima. Mnogo je veće mnoštvo onih koji nisu stavljeni ni na oltar ni u kalendar, a u životu su ostvarili velika djela ljubavi prema Bogu i bližnjemu. Upravo te želi Crkva počastiti i naglasiti blagdanom Svih svetih.

Dušni dan – spomen svih vjernih mrtvih Crkva pred nas stavlja 2. studenog. Spomendan je to koji se često, na vanjski način, počinje slaviti već dan prije, kad odlazimo u posjet groblju. Pohod groblju nije samo običaj i puka tradicija. Lijepo je da grobove svojih pokojnika držimo u redu, da ih kitimo, da na njima palimo svijeće, no mnogo je važnije za svoje pokojnike moliti. Na blagdan Svih svetih, na Dušni dan i nedjelju poslije Dušnog dana vjernici u svim crkvama mogu dobiti potpuni oprost koji se može namijeniti samo za pokojne.

Mirogojske sličice

Gore treptave svijeće,

još jedan Dušni dan,

hladan prepun sjete,

al' ipak radostan.

Mirogoj titra u svjetlu,

grobovi kud oko seže,

u mislima opet smo skupa,

u ljubavi koja nas veže.

Mrmor molitve vjetar nosi,

zvona nas zovu na misu,

za naše najdraže molimo,

i tako od davnina jer – „Sisveti“ su!