U četvrtak smo imali samo četiri sate, jer smo morali na terensku nastavu u zagreb. Sastali smo se u pola dva ispred škole i napokon krenuli. U autobusu je bilo odlično. Bilo je toliko zabavno da nam se učinilo da smo u Zagreb stigli za 15 minuta. Prvo odredište nam je bilo Muzej obrta i umjetnosti. Odmah i prvoj prostoriji je bio nakit.nakit je bio jako neobičan i neobičnih naziva. Prava katastrofa je ime najčudnije ogrlice. Jako mi se svidjela, jer ima čudan naziv i također i oblik. Krenuli smo dalje na prvi kat pod nazivom 16. stoljeće. U toj prostoriji nalazio se ogroman sag na zidu. Nalazio se preko cijeloga zida, ali je čak bio i savinut jer nije mogao stati na taj zid. Vidjeli smo i ležajeve, razne stolove i stolice, čak i jedan mali krevet. Mislili smo da je to krevet za malu djecu, ali su ljudi prije spavali sjedećke. Ima raznih priča zbog čega su tako spavali, a je ću vam napisati jednu. Kada bi zaspali sjedećke mislili bi da će umrijeti. Zbog toga kada umremo u sanduku ležimo. Sada možete zaključiti da su ljudi u srednjem vijeku bili praznovjerni. Vidjeli smo svašta, ali nam je najzanimljivije bilo na trećem katu, koji je pun prelijepih haljina. Poredane su od 16. do 20. stoljeća. Naravno da su haljine iz 20. stoljeća ljepša,  ali nisu loše ni one iz drugih stoljeća. Nakon  toga nam je voditeljica zadala da nađemo vrč sa rupama, iz kojega se ne može piti. Nikako ga nismo mogli naći, ali jedina Ana-Marija je pažljivo tražila i našla ga je.na njemu je pisalo „Misli brate kako da piješ, a da s ne proliješ!“ A nije to sve tražili smo i staklenu kuburu. Kuburu je našla  Tihana. Nakon toga nas je voditeljica odvela do zvona. U početku ni9smo znali što ćemo tamo. Ana i Tihana su dobile poklon. Zajedno su povukle konop i zvono je za zvonilo, a nama probilo uši. Krenuli smo dolje na malu izložbu Andrije Orlića. Skoro su sve slike portreti. Slike su jako lijepe, ali još bolje je bilo kada smo sjeli na udobne stolice. To je bilo zadnje što smo vidjeli u muzeju. Odmah preko puta muzeja nalazi se Hrvatsko narodno kazalište. U njemu smo gledali predstavu Pepeljuga, ali u baletnom obliku. Imala su tri čina, a između pauze od desetak minuta. Predstava je bila odlična. Nakon predstave smo krenuli kući, ali smo stali u Ogulinu  i pokupili Danijela i učitelja Nekića. Kući  smo se vratili u kasnim satima. Izlet je bio odličan.nadam se da ćemo ga ponoviti, ali da drugi put ne budemo išli u Zagreb!!