Opraštamo se danas od našeg kolege učitelja i ravnatelja Marka Kovačevića koji je u 29 godina predanog rada u osnovnoj školi u Ličkom Osiku stvarao uvjete za uspješan rad učitelja ,i učenika izvrsnom organizacijom i vođenjem Škole, te prenoseći na kolege i učenike svoju , pedantnost i predanost u radu.

Marko Kovačević je rođen 23. studenog  1936. u Vraniku kod Lovinca. Završio je Učiteljsku školu u Gospiću i prvo radno mjesto mu je bilo u Lovincu gdje je radio od 1956. do 1961. godine. Nakon toga se zapošljava u Osnovnoj školi Kosinj gdje je radio kao učitelj i ravnatelj do 1969. godine. Uz rad nastavlja svoje školovanje na Pedagoškoj akademiji u Gospiću gdje je diplomirao 1967. godine i stekao višu stručnu spremu i zvanje nastavnika hrvatskosrpskog jezika i povijesti.

Od 1970. godine radi u Osnovnoj školi Lički Osik gdje ostaje do umirovljenja 1999. godine. Radio je kao učitelj hrvatskog jezika i knjižničar, a od 1992. do 1999. kao ravnatelj Škole kad se pokazao izuzetno uspješan u organiziranju nastave, stvaranju radnog ozračja i timskog rada u Školi.

Naročite velike zasluge ima u organiziranju nastave u vrijeme Domovinskog rata  kad je na njegovo izričito inzistiranje organizirana nastava u Područnoj školi Mušaluk za djecu s područja Mušaluka, Starog Ličkog Osika i dijela Vukšića. Sa šest kolega učitelja započeo je nastavu 17. veljače 1992. g. za 51 učenika u vrlo teškim uvjetima. Potreban namještaj su ravnatelj Kovačević i učitelji dovezli iz Gimnazije Gospić, a slučajno pronađeni stol za stolni tenis je poslužio za školsku ploču. Iako su bili svakodnevno izloženi granatiranju, nastava se nikada nije prekidala. U tako složenim uvjetima nastojao je da i njegovi učenici dobivaju sve što i učenici koji su radili u normalnim uvjetima, pa je čak organizirao i izlete za učenike u Austriju 1993. i 1995. godine.  Sve to je  rezultiralo zavidnim rezultatima u učenju te dobrim rezultatima na natjecanjima.

Marko Kovačević je osim posla ravnatelja obavljao poslove tajnika, računovođe pa  i knjižničara. Uspostavio je mnogo kontakata s raznim donatorima iz Hrvatske, Austrije, Italije i Njemačke i uz njihovu pomoć opremao Školu. Uz sav posao  Marko Kovačević je pronašao vremena za pisanje Spomenice škole koja predstavlja kroniku događanja od ljeta 1991., kako školskih, tako i ratnih, s mnoštvom podataka, fotografija, novinskih članaka i drugog materijala, napisana predivnim rukopisom pa je pjesnik Grga Rupčić naziva Kaligrafska spomenica.

Nakon oslobođenja velikim zalaganjem Marka Kovačevića i njegovih kolega učitelja očišćena je i osposobljena škola u naselju Lički Osik, gdje se nastava počinje izvoditi 1997. godine. Marko odlazi u zasluženu mirovinu 1999. godine i ostavlja dobro organiziranu i uređenu školu opremljenu suvremenim nastavnim sredstvima. Nakon toga svoj tihi rad nastavlja u toplini svog doma.

Na njegovom bogatom i turbulentnom životnom putu stalna potpora mu je bila supruga Marija s kojom je proveo 60 godina života. Posebno je bio ponosan na svoje dvije kćeri Željku i Nevenku koje su također krenule roditeljskim stopama te kao prosvjetne djelatnice zasnovale život u Umagu i Stubičkim Toplicama. U poznim godinama opterećen raznim bolestima, radost i životnu snagu davali su mu troje unuka i jedan praunuk.

Marko Kovačević je tijekom svog života bio uzoran suprug, otac i djed, iskreni domoljub, marljiv i pošten učitelj i ravnatelj. Svojim radom i požrtvovnošću bio je primjer svojim kolegama i generacijama učenika.

Dragi učitelju i ravnatelju Marko, neka ti je laka ova hrvatska gruda.