Priručnik za pomoćnike u nastavi za rad s djecom s teškoćama u razvoju nastao je u sklopu projekta Osječko-baranjske županije „Učimo zajedno“ a u suradnji s Fakul-tetom za odgojne i obrazovne znanosti u Osijeku tijekom akademske 2014./2015. godine. Glavni su ciljevi projekta unaprijediti socijalno uključivanje djece i mladih s teškoćama u razvoju, podržati podizanje kvalitete inkluzivnog obrazovanja te olak-šati pristup budućem tržištu rada uz uspostavu mehanizama međusektorske surad-nje ključnih sudionika na razini županije u provedbi socijalne inkluzije djece i mladih. Priručnik je nastao kao rezultat rada stručnih suradnika na navedenom projektu.

Sva se djeca rađaju s temeljnim pravima i slobodama koja pripadaju svim ljudskim bićima. Tako i djeca s teškoćama u razvoju imaju sva prava kao i ostala djeca, ali za-htijevaju posebnu pozornost društva s obzirom na to da im je potrebna veća pomoć i podrška okruženja. Za djecu s teškoćama u razvoju inkluzivni odgoj i obrazovanje u sklopu redovnih institucija danas se smatra najboljom mogućom društvenom praksom.

U Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i obrazovanje te opće ob-vezno i srednjoškolsko obrazovanje (MZOŠ, 2010) naglašena je orijentacija odgoj-no-obrazovne politike prema aktivnom učenju u kojemu je učenik izravno uključen u svaku školsku aktivnost u skladu sa svojim sposobnostima i mogućnostima. Unatoč zakonima, pravilnicima i preporukama i dalje postoje brojni izazovi u uključivanju djece s teškoćama u razvoju u redoviti sustav odgoja i obrazovanja. Prema Ivančić i Stančić (2013) inkluzivnim obrazovanjem izjednačavaju se prava svih članova društvene zajednice na obrazovanje bez obzira na bilo koji identitet različitosti (nacionalni, vjerski, kulturni, dobni, spolni, jezični i socijalni) i bez obzira na različitost u sposobnostima za učenje, poučavanje i socijalizaciju. Dok su nedvojbene dobrobiti inklu-zivnog obrazovanja za djecu s teškoćama u smislu stjecanja socijalnih, komunikacijskih i općih kompetencija (Buysse, Skinner i Grant, 2001), kao najvažnije dobrobiti za nji-hove vršnjake Staff ord i Daniels (2003) navode razvoj empatije, prihvaćanje različitosti i razvoj metakompetentnosti. Otuda proizlazi zainteresiranost šire odgojno-obrazovne politike za inkluziju jer upravo zajedništvo i suradnja predstavljaju čimbenike zaštite od pojave rizičnih ponašanja. Danas mnogi izjednačavaju sintagme „djeca s posebnim potrebama“ i „djeca s teško-ćama u razvoju“. Međutim to nisu sinonimi. Prema Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (NN 152/14, čl. 62.) učenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama daroviti su učenici i učenici s teškoćama. To znači da istoznačna uporaba navedenih sintagmi nije odgovarajuća budući da sve posebne potrebe djece nisu uzroko-vane teškoćama u razvoju. Za Bouillet (2010) djeca s teškoćama u razvoju ona su djeca koja pokazuju određena razvojna odstupanja i koja zbog toga trebaju dodatnu potporu okruženja u području zdravstvene njege i zaštite, rehabilitacije, odgoja i obrazovanja, socijalne zaštite i dr.

Priručnik je koristan ne samo pomoćnicima u nastavi, nego svim učiteljima, jer je bogat mnoštvom konkretnih savjeta kako pristupiti raznim problemima u razredu, kao što su problemi u ponašanju i doživljavanju, strahovi i fobije, ili pak PTSP u djece, intelektualne teškoće i specifične teškoće učenja i sl.

Link za priručnik se nalazi na naslovnici škole s desna, ispod prečica za Erasmus i Sandučić povjerenja.