Škola je zajednica u kojoj dolaze do izražaja psihofizičke i socijalno-kulturološke različitosti učenika. Naučiti učenike učiti pretpostavlja stvaranje klime za te procese u nastavi (i školi u cjelini). Naglasak je na nastavi odnosno poučavanju koje potiče učenje. Nova promišljanja nastavnog procesa protkana su specifičnim odnosima učenika i učitelja usmjerenim motiviranju i osamostaljivanju učenika. Konačni cilj je samoregulirano učenje koje pretpostavlja razvoj učenikove osobnosti, indivi-dualnosti i originalnosti. Potiče se osobna odgovornost učenika za rezultate svog djelovanja.

Svaka bi suvremena nastava trebala biti usmjerena na učenike. U njoj je promijenjena uloga nastavnika iz predavača (kojega je zagovarala tradicionalna nastava) u organizatora, menadžera, mentora, instruktora i suradnika. Planiranje i programiranje odgoja i obrazovanja u školi stavlja se u kontekst kurikuluma uvažavajući sve njegove posebnosti. Važna je uporaba suvremenih medija koji su uključeni u nastavu. Promijenjena uloga učenika iz pasivnog slušatelja i gledatelja u aktivnoga sudionika odgojno-obrazovnog procesa omogućuje učenicima da budu organizatori i realizatori takve nastave. Ciljevi učenja su iskazani iz perspektive učenika, pa je jasno vidljivo što će učenici raditi i koje će kompetencije stjecati tijekom pojedinih aktivnosti. Važan je tjedni i dnevni raspored sati čija se uspješnost vidi u primjeni blok-sati i blok-nastave kako bi se dnevna raznolikost sadržaja svela na minimalnu mjeru.

Nastava i učenje dvije su strane jedinstvenog procesa koje su u ovisnosti jedna o drugoj i međusobno se podržavaju i unapređuju. Obilježja suvremene nastave ogledaju se u takvoj organizaciji koja utječe na razvoj spoznajnih i općih intelektualnih sposobnosti učenika. Jedan od ključnih zadataka suvremene nastave je otkrivanje i usvajanje znanja na način da čine cjelovit i logički dosljedan sustav. To je moguće samo ako u procesu spoznavanja učenici otkrivaju i usvajaju znanstveno-teorijske spoznaje i pojmove razvijajući tako sposobnosti i operacije znanstveno-teorijskog mišljenja neophodnog za povezivanje znanja u cjelovit sustav. Zadaća je suvremene nastave uvesti uče-nika u cjelovitost svijeta (Morin, 2002) p(ro)učavajući pojedinačno vodeći ga spoznavanju same spoznaje. Time se istovremeno u funkciju stavljaju one mogućnosti učenika koje su mu potrebne u intenzivnom razvoju suvremenosti. Oni učenici koji upravljaju svojim učenjem uspješno biraju i primjenjuju prikladne strategije u rješavanju problema (Dweck, 2000). Djeca svoje učenje započinju nekim bitnim pretpostavkama o načinu na koji razumiju situaciju u kojoj uče, kao teorijama ili konceptima koji im pomažu da osmisle svoje iskustvo. Postoji direktna veza između razumijevanja u učenju i načina poučavanja. Kvalitetno je ono poučavanje u kojem su stvoreni uvjeti za reorganizaciju učenikova osobnog razumijevanja na temelju refleksije. To je nastava u kojoj učenik koristi određene podatke kao mogućnosti za daljnju analizu i potkrepljivanje svojih razmišljanja, gdje vlastita značenja povezuje, uopćava i strukturira u odnosu na prethodna.

Poučavanje i razvoj učeničkih kompetencija nisu u suprotnosti. Na rezultate nastave, uz učenika, utječe i nastavnik kao i niz objektivnih determinanti (primjerice, nastavni sadržaji, udžbenici, nastavna sredstva i pomagala, na-stavni prostor i drugi izvanškolski čimbenici). Sudjelovanje učenika u aktivno-stima nastave i učenja izuzetno je važno. Osigurava se poštovanjem učenika, odnosno holističkim pristupom u pogledu na pojedinca koji onemogućuje liša-vanje bića u razvoju stvarnih smislenih aktivnosti (Hart, 1992). Različite forme učenja u ovisnosti su od onoga što se uči. Učenikovo nadgledanje kognitivnog procesa i upravljanje vlastitim učenjem doprinosi razvoju kompetencija. S porastom učenikovih sposobnosti za samoučenje raste njegova odgovornost u okvirima i u skladu s dobi i objektivnim uvjetima nastave (Young, 2005). Razvoj učenikove individualnosti označava emancipiranje učenika i njegovo „samoodređujuće i suodlučujuće upravljanje vlastitim životom“ (Winkel, 1994). Današnji cilj je podržati učenike u razvoju konkretnih sposobnosti. Nekadašnje enciklopedijsko znanje zamjenjuje se „razvijanjem sposobnosti razumijevanja, rješavanja problema i praktične primjene znanja uz stjecanje umijeća koja pridonose kvaliteti življe-nja učenika u suvremenom svijetu“.

Nove kompetencije i promjene u nacionalnom kurikulumu za obvezno obrazovanje (Baranović, 2006, str. 37) prave „pomak s transfera znanja na razvoj kompetencija kao cilja obrazovanja“. Ključna je usmjerenost na učenička postignuća, odnosno kompetencije koje trebaju steći nakon određene obrazovne dionice. Zahtjevi koji se sve češće stavljaju pred suvremene učitelje i učenike odnose se na dobro razvijene vještine komuniciranja (čitanje, pisanje, usmeno izražavanje, slušanje), sposobnost za samostalno učenje, društvenost (etičnost, pozitivni stavovi, odgovornost), sposobnost rada u timu, sposobnost prilagod-be novim okolnostima, sposobnost promišljanja (rješavanje problema; kritič-ke, logičke, numeričke vještine), sposobnost pretraživanja i vrednovanja infor-macija (znanje o tome gdje pronaći i kako obraditi informacije) (Bates, 2004). Prema preporuci Europskog parlamenta i savjeta o ključnim kompeten-cijama za cjeloživotno učenje navodi se osam ključnih kompetencija koje se smatraju jednako važnima, a mnoge se preklapaju i isprepliću. To su: komunikacija na materinskom i stranom jeziku, matematička kompetencija i temeljne kompetencije u prirodnim znanostima i tehnologiji, digitalna kompetencija, kompetencija učenja, društvene i građanske kompetencije, smisao za inicijativu i poduzetništvo te kulturalna senzibilizacija i izražavanje.

Detaljnije na ovu temu: https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=89812

Suvremene strategije u nastavi podrazumijevaju pitanje subjekta u nastavi prema kojemu se određuje primjena i tip nastavne strategije i metode. Njih treba primijeniti na kognitivno, afektivno i psihomotorno područje koje je važno za razvoj cjelokupne ljudske jedinke i ostvarenje njenog punog potencijala. Tradicionalna nastava usmjerena je uglavnom samo na kognitivno područje dok se ostala dva zanemaruju.

Daleov stožac iskustva je polazište za izbor nastavnih metoda, didaktičkih strategija i nastavnih medija.

Svaki nastavnik u svom radu treba pokazati i razvijati svoj integritet, osobnu snagu, profesionalizam i sposobnost upravljanja. Primjenom novih nastavnih metoda i e-obrazovanja nastavnik kao menadžer ima više uloga: organizator, planer, voditelj, suradnik, pomagač, koordinator, dijagnostičar, terapeut i evaluator. Za uspješan rad, on mora biti osposobljen za nove načine rada, koristiti nove metode u nastavi, pokazati svoju kreativnost u učionici, ali i izvan nje. On mora razvijati osobnu profesionalnost kroz odgovorno usmjeravanje vlastitog profesionalnog razvoja u procesu cjeloživotnog učenja.

Izvor: Pogledkrozprozor (Digitalni časopis za obrazovne stručnjake)